U današnjem ubrzanom društvu često zanemarujemo signale koje nam tijelo šalje. Međutim, upravo je povezanost s tijelom jedna od najvažnijih karika u postizanju unutarnjeg mira. Tjelesna svjesnost – svjesno osjećanje senzacija, pokreta i napetosti – može imati dubok terapeutski učinak.
Mnogi ljudi tek kroz bol, ukočenost ili umor primijete da njihovo tijelo traži pažnju. No, kroz jednostavne vježbe tjelesne svjesnosti – poput skeniranja tijela, sporog istezanja ili laganog kretanja uz fokus na svaki pokret – učimo ponovno čuti i poštovati svoje fizičke potrebe.
Joga, tai chi i somatske vježbe potiču prisutnost u tijelu. U tim praksama nije cilj savršen pokret, već promatranje tijela bez osuđivanja. Primjerice, kada u položaju mačke/krave osvijestimo kralježnicu, disanje i mišiće, naš um automatski prelazi iz stanja brige u stanje osjećanja.
Tjelesna svjesnost nas uči da su naši osjećaji i napetosti privremeni i da imamo moć da ih ublažimo jednostavno obraćajući pažnju. Ona nije luksuz, već osnovna potreba za emocionalno i fizičko zdravlje.